SPIN SLAVI ROĐENDAN

Nije prvoaprilska šala, već je zaista na ovaj dan odlučeno da će jedna mala ekipa od četiri prijatelja od tada poslovati pod imenom Spin, a danas ta ista ekipa, samo malo veća, slavi 32. rođendan. Sve je počelo na tavanu obiteljske kuće, međutim brzo smo shvatili da moramo tražiti veći prostor te je odluka pala na centar Osijeka. Tu smo se smjestili u ured na tri kata, koji ćemo ove godine dodatno proširiti za još 120 kvadrata.
S obzirom na to da se bavimo razvojem poslovnog softwarea, naš je zadatak kontinuirano pratiti trendove te rasti i razvijati se s tehnologijom i novim zahtjevima tržišta, ali na ovaj dan ipak volimo zaviriti kratko u prošlost i prisjetiti se svih trenutaka koji su nas doveli do današnjeg tima od 65 odličnih kolega, više od 300 klijenata i toga da postanemo jedan od vodećih proizvođača i isporučitelja poslovnog softwarea u Hrvatskoj.

Odlučili smo se prošuljati kroz ured i saznati dogodovštine naših kolega kroz koje su prošli otkako su se pridružili našem timu. Ok, iduće anegdote nisu nas baš dovele do toga da budemo jedan od vodećih proizvođača poslovnog softwarea, ali su nas zbližile i učinile cijeli ovaj proces još ugodnijim i zabavnijim.

„U početku, Spin je imao vlastitu trgovinu s hardwareom. Dolazim tako ja u Spin oko 19:30 kupiti miš i uđem unutra, ali kako trgovina nije radila okrenem se, međutim klizna vrata su sada zaključana i ne mogu van. Slučajno načujem da se nešto događa u jednoj od učionica i odlučim pokucati i pitati za pomoć. Održavalo se u tom trenu neko predavanje, a predavač me u čudu pogledao i pitao kako sam ušao unutra. Rekoh kroz vrata, ali ne mogu van. Ispalo je da su senzori za ulazak bili uključeni, a za izlazak isključeni. Par godina kasnije, ušao sam kroz ista ta vrata kao novi zaposlenik Spina. Iako sada znam kako izaći kroz njih, ipak svaki dan, zadnjih 17 godina, biram vratiti se.“ - Dario

„Kada slučajno obrišeš sve iz tablice koja se koristi na produkcijskoj bazi, onda ti dobro dođu kolege koji barataju magijom vraćanja podataka, a u nešto više od četiri godine mog rada u Spinu mogu potvrditi da je susretljivost kolega najvažnija stvar koja nam svima olakšava bilo kakav novi izazov ili nespretan kiks.“ - Andrea

„Moj prvi radni dan bio je usred mjeseca i usred tjedna prije 22 godine. Tada je Jupiter Software bio još mala beba, implementiran tek u dvije tvrtke, a nas je u Spinu bilo 20-ak. Nisam se ni okrenula, a naš tim sada broji preko 60 ljudi i poslujemo s više od 300 klijenata. Može se reći da sam rasla skupa sa svojim kolegama i Spinom i zato s velikim ponosom gledam gdje smo danas došli, a i gdje ćemo tek doći.“ – Kristina Pika

„U Spinu sam 13 godina i mogao bih pričati cijeli dan, ali dvije anegdote bih istaknuo.

Bili smo na teambuildingu na Hvaru i kolega Dražen, s kojim sam dijelio sobu, kaže meni oko 22 sata da je umoran i da ide u sobu spavati na što se ja nadovežem da eto i mene dok popijem piće do kraja. Međutim, kako to obično biva, jedno piće je preraslo u dva pa tri… I tako ja dolazim u sobu oko 5 ujutro, klima i dalje radi, a kolega na krevetu smrznut k'o pingvin. Budi se on i onako ljutito pogledava na sat, a ja dobijem bukvicu, koja me odmah baci u tinejdžerske dane, o tome da šta ja radim tako kasno vani, kad sam trebao doći u sobu i ugasiti klimu.

Druga priča vezana je uz moj razgovor za posao. Tada nas je bilo preko 150 prijavljenih i ja sam uspio proći već nekoliko krugova razgovora. Pred kraj smo imali i ispit iz SQL-a i rješavam ja taj ispit i sve završim, ali vidim da mi zadnji zadatak ne daje dobar rezultat. Imao sam još 20-ak minuta do kraja pa sam odlučio razmišljati, možda mi nešto padne na pamet. U tom trenu prolazi jedan kolega i pita kako ide. Odlučim ja njega zamoliti da mi kaže odgovor, ali mi on samo da neku smjernicu što da gledam, međutim meni i dalje nije jasno što radim krivo. Kažem ja njemu, daj lega samo mi reci odgovor, ali ipak mi ne kaže. Kad sam došao na zadnji razgovor taj kolega me dočekao s druge strane stola i tada sam shvatio da sam za odgovor na testu pitao kolegu koji je u upravi Spina.“ - Josip

„Obično zaključavam samo ured na svom katu. Taj dan sam ostala malo duže i po izlasku vidjela da je ured na prvom katu ostao otključan. Prošetala sam po uredu, ugasila svijetla i po izlasku uključila alarm te zaključala. Stavljam ključeve u torbu i krećem prema izlazu, a u tom trenu se pali alarm. Iz nekog razloga taj je alarm toliko glasan da je meni poremetio mogućnost razmišljanja, nisam znala što se događa, naravno u toj panici u cijelom buntu ključeva, ja ne nalazim onaj pravi i u sebi mislim samo neka prestane svirat, jer ne mogu razmišljati. Nekako ja proberem kroz taj bunt i, iz ne znam kojeg pokušaja, nađem ključeve, otključam jedna vrata, otključam druga, otvaram vrata, a unutra kolega kojeg sam zaključala na telefonu, gdje od svog voditelja pokušava saznati koja je šifra za alarm da ga isključi, ali ne uspijeva ga čuti od jačine alarma. Tri dana mi je zvonilo u ušima od tog alarma, a od tada obavezno viknem po uredu da zaključavam, samo da me više ne dočeka taj šok.„ – Tena

„U Spinu sam točno tri godine i dio sam odjela financijskih aplikacija u kojem svaka prijetnja postaje izazov, a svaka slabost postaje snaga jer smo u situaciji da rastemo i individualno i kao tim na dnevnoj bazi. Sa svojim timom sam i na režimu zdrave prehrane što mi pomaže u koncentraciji, a naravno ništa to ne bi išlo bez svakodnevne dobre 'vibre' mojih kolega u uredu“ - Ivan

„Već sam pet godina u Spinu, ali nikada neću zaboraviti jedan teambuiling na kojem smo se natjecali u boćanju. Kada je uprava vidjela da gubi, pokušali su nam zaprijetiti otkazom, ali mi smo ih svejedno pobijedili.„ - Ana

„Bila je kasna jesen na moru, a ja kod jednog klijenta na implementaciji. Cijelu subotu sam držao obuke, a u ponedjeljak je bio predviđen za pokretanje Jupitera. Kako se nije isplatilo vraćati za Osijek, odlučeno je da ostajem dolje do ponedjeljka. U nedjelju navečer došao je i moj tadašnji šef kako bi bio prisutan na pokretanju. Iz nekog razloga je došao kasno navečer i nije više bilo mjesta u hotelu pa je završio, ne samo u mojoj sobi, već i u mom krevetu za koji se ne može reći da je bio prostran. Cijelu noć od straha nisam mogao zaspati, ali danas barem mogu reći da sam u 14 godina rada u Spinu uspio i spavati sa šefom.“ – Andrej

„Tu sam skoro godinu dana i ono što mi se najviše sviđa je spremnost cijelog tima na pomoć. Kada je u pitanju neki problem ili zahtjevniji zadatak, uskačemo jedni drugima i trudimo se da kao tim što brže i lakše prođemo kroz to te stvorimo prostor za iduće zadatke koji nam dolaze. Uz to, moram napomenuti i buket koji je mene i kolegice dočekao na dan žena.“ – Marina

Naš rođendanski mjesec tek je počeo pa očekujte od nas još puno dobrih iznenađenja.